Nikada nisam znala pokazivati osjećaje. Mama kaže da sam ista otac. Kada volim, volim i dovoljno mi je da ja znam za to. Da mi je duša ispunjena, da mi srce ludo udara kada je u mojoj blizini. Nemam potrebu da pokazujem i izjavljujem ljubav na javnim mjestima. I ako nekad poželim da se ono jako grlimo na ulici, da vrištim o ovoj ljubavi koju osjećam.
U životu sam imala samo dvije prave ljubavi. Jedna je bila dječija, pubertetska, srednjoškolska. Mislila sam da će trajati vječno. Voljela sam bezuslovno i u svemu vidjela nešto dobro, nešto lijepo. Praštala i voljela za oboje. Jedna lijepa riječ meni je bila dovoljna, jedna poruka puna obećanja i svoju bol bih ponovo proživljavala.
Sada, volim zrelije. Razmišljam glavom više nego srcem. Volim ga zbog toga što on jeste. Volim ga jer uvijek traži najbolje u nama. Volim ga jer se trudi da stvori nešto svojim rukama i ne očekuje ništa od drugih. Volim ga jer i on voli mene.
Želim svakom da doživi takvu ljubav, a onima koji je imaju da je čvrsto čuvaju.
31.
